Socijalna i emocionalna inteligencija
Da bi pravilno funkcionisali u odnosu na okolinu i na sebe same, neophodno je razvijati socijalnu i emocionalnu inteligenciju. Moglo bi se reći da jedna bez druge ne mogu da egzistiraju.
Socijalna inteligencija podrazumeva:
- razvijanje povezanosti i simpatije sa drugima;
- razvijanje veštine procene različitih društvenih situacija;
- adaptiranje na različite spoljne situacije;
- pronalaženje adekvatnog načina komunikacije sa okolinom;
- samokontrolu…
Socijalno inteligentni ljudi imaju visok nivo empatije i socijalne adaptibilnosti.
Emocionalna inteligencija podrazumeva:
- razumevanje sebe;
- upravljanje sopstvenim osećanjima;
- samoprihvatanje;
- samootkrivanje;
- odgovornost prema drugima;
- odgovornost prema sebi;
- takođe samokontrolu…
Bez emocionalne inteligencije nema samomotivacije, osoba je ograničena u regulisanju svojih osećanja i raspoloženja, ima teškoće u obuzdavanju osećanja ili reakcija… što vodi ne samo ka ličnim frustracijama i nezadovoljstvu već i ka nemogućnosti izgradnje zdravih interpersonalnih odnosa i dobrog života u odnosu na svet u kome živi.
Rad na socijalnoj i emocionalnoj inteligenciji neodvojivi je deo rada na sebi, tačnije na samospoznaji koja dovodi do samorealizacije.